|
|
| SREBRENICA - Genocid koji nije bio sprijecen |
Author: Mient Jan Faber, Interkerkelijk Vredesberaad
Uploaded: Thursday, 25 April, 2002
Detailed report on Srebrenica prepared by IKV - the Church Peace Council - at The Hague. Because of its length it will be posted in three parts. The pamphlet itself can be ordered for 7.5 Euro plus postage from IKV, Postbus 85893 2508 CN, Den Haag, The Netherlands.
SREBRENICA
Genocid koji nije bio sprijeèen
Mient Jan Faber
Ova brošura je publikovana od strane “Inter Kerkelijk Vredesberaad-a” – “Crkvenog Savjeta za Mir”.
IKV, mart 2002.
Autor: Mient Jan Faber
Priprema dodataka: lijst van personen met Eva Oosterwegel en Coen Vaessen
Korekcije: Dion van den Berg
Naslovna strana: Associated Press
Grafika: Artmark, Rijswijk
Lay-out i izdavaè: Moretus, Den Haag
Savjetnik izdavaèa: Hans Schouwenburg
Prevod sa Holandskog na Bosanski; Erman Doriæ, Edita Hasoviæ, Emil Kunto, Suada Begtaševiæ
Grafike u ovoj publikaciji preuzete su sa dozvolom iz “Srebrenica. Het zwartste scenario”, od Frank Westerman en Bart Rijs, Uitgeverij Atlas, Amsterdam 1997 (ISBN 90 254 2201 2).
Iz ove brošure mogu biti posuðeni dijelovi, ako æe izvor informacija uz to biti jasno naveden. U sluèaju korištenja paragrafa iz ove publikacije, IKV æe biti zahvalan ako se te publikacije pošalju i IKV-u.
Narudžbena cijena: EURO 7,50 (excl. troškovi slanja)
IKV
Postbus 85893
2508 CN Den Haag
Telefoon: 070-3507100
Fax: 070-3507100
E-mail algemeen: ikv@ikv.nl
Za poklone i donacije: giro 610063, t.n.v. Stichting Beheer IKV te Den Haag
Website: www.ikv.nl
PREDGOVOR
11 jula 1995 pala je od strane UN-a uspostavljena zaštiæena zona, enklava Srebrenica. Nakon toga Srpski vojnici i policajci izvršavaju masovna ubistva nad Muslimanskim stanovništvom, naroèito Muslimanskim muškarcima . Više od 7.500 ljudi doživjeli su smrt. Od tada postoji velika diskusija o pitanju kako je moglo doæi do toga. Zašto meðunarodna zajednica, u najširem smislu rijeèi, ovaj genocid nije htjela ili nije znala sprijeèiti? Ko mora biti oslovljen kada se traži odgovor na ovo pitanje?
Cilj ove brošure je staviti na jedno mjesto one koji su bili odgovorni za odbranu enklave i one koji su bili odgovorni za zaštitu graðanskog stanovništva ove zaštiæene zone, u periodu od 1993 do 1995. Ovdje su od važnosti oni koji su bili direktni uèesnici, dakle na mjestu dogaðaja, tamo gdje je odbrana i zaštita trebala biti ponuðena. Oni su zbog tog cilja bili poslani i namjenjeni pod naredbom svojih nadreðenih. Drugaèije reèeno, govorimo o vojnicima i instancijama (državama UN-a) koje su ih poslale i/ ili nareðivale.
Cilj nam nije, kao ni zadatak IKV-a, da prstom pokažemo pokažemo odgovorne i nakon toga da ih osudimo. Ono što mi želimo sa ovom brošurom je da sudionike izazovemo da prihvate svoju odgovornost i nakon toga to u javnosti i izjave, sa nadom da se povede ozbiljan razgovor izmeðu njih (i svih nas) i preživjelih iz Srebrenice. Mi smo uvjereni da je prihvatanje naše odgovornosti jedini put da odgovorimo na pitanje koje je postavljeno. Tako bi eventualne sliène situacije u buduænosti bolje mogli riješiti i zaštititi stanovništvo.
Na kraju IKV želi da Holandski državni parlament, u ime stanovništva u cjelini, dobije hrabrost da putem parlementarne ankete, gdje bi svjedoci pod zakletvom bili saslušani, pokušaja da da odgovore na pitanja ko je bio odgovoran za odbranu enklave Srebrenica i zaštitu stanovništva. Da jasno kaže koje su posljedice ove odgovornosti. Prošle godine je i Francuski parlament, nakon dugog niza vijeæanja, probao da stvori sliku uloge francuskih (i holandskih) oficira (u službi UN-a) i francuskih (i holandskih) politièara . Naš parlament ne smije zaostajati jer su Holanðani bili uèesnici u drami koja se odigrala. Mi smo imali UN trupe u Srebrenici koje su došle iz Holandije i bile su veæe od Francuskih.
Naèin rada koji je prilikom pisanja ove brošure bio praæen baziran je na:
§ prouèavanjem velikog broja literature o drami u Srebrenici koja je u meðuvremenu postala pristupaèna;
§ prouèavanje velikog broja dokumenata i zabilješki koje su do sada u javnosti nisu bile viðene kao bitne
§ razgovori sa direktnim uèesnicima, kako u Bosni i Hercegovini, Holandiji, Francuskoj i Engleskoj, tako i u krugovima UN-a i NATO-a
Bez znanja o slici stvarnosti u kojima su uèesnici živjeli i radili, nemoguæe je razumjeti kako su oni tada doživljavali svoju odgovornost. Gdje je bilo moguæe, ljudima je pružena moguænost da sami kažu šta misle koristeæi zabilješke, pisma i dokumente koje su tada bile napisane njihovom rukom.
U ovoj brošuri æe najviše pažnje biti posveæeno periodu izmeðu januara i jula 1995. U tom periodu je kako u politièkim tako i u vojnim krugovima vladao pesimizam. Bez obzira na konaèni ishod borbi, mnogi su bili ubjeðeni da æe UN operacija u Bosni i Hercegovini završiti fiaskom. NATO je pripremao sveobuhvatni plan evakuacije kompletnog UN-a iz BiH i sa Balkana. Istoène zaštiæene zone, Srebrenica, Žepa i Goražde, su bile smatrane neuspjehom, doprema hrane nije mogla biti garantovana, borbe su bile nastavljene a rizik za UN osoblje na licu mjesta je postajao preveliki. Upotreba vazdušnih snaga NATO-a nije postigla puno pozitivnog nego upravo negativan efekat (otmice). U proljeæe 1995 se u mnogim glavnim gradovima èuo uzdah; “ne želimo provesti i èetvrtu zimu u Bosni i Hercegovini”. Naravno bilo je i onih koji su situaciju gledali iz druge perspektive. SAD su zagovarala ukidanje embarga na naoružanje da bi se Bosanska (i Hrvatska) vojska mogla bolje opremiti. Takoðe su SAD bile za vazdušni rat protiv Bosanskih Srba. Engleski i Francuski komandanti UNPROFOR-a, Smith i Gobilliard su pojaèavali svoje trupe na terenu. Bili su siti opstrukcija i ometanja od strane lokalnih komandanata. Sve u svemu frustracija je bila opšte prisutna a jednoglasna politika nije postojala.
Meðunarodna zajednica je tokom rata jasno bila prisutna u BiH. Mnoge zemlje su ustupile svoje trupe, plave šljemove, pod zastavu UN-a. Francuska, Engleska i Holandija su imale najbrojnije kontigente. Oni su služili kao dio UNPRFOR-a (United Nations Protection Force) koji je bio pod komandom UNPF (United Nations Peace Force) koji je i u Hrvatskoj i Makedoniji imao bitne zadatke. Sa NATO-om su bili postignuti dogovori oko bitnih vojnih pitanja, a naroèito što se tiæe upotrebe vazdušnih snaga. U BiH su bile aktivne lokalne vojske. Kada se radi o Istoènoj Bosni i okolini Srebrenice to su bile Srpska vojska (VBS, Vojska Bosanskih Srba) i Armija Bosne i Hercegovine (ABiH), vojska koja je bili pod kontrolom legitimne vlade Bosne i Hercegovine.
Mi se zadržavamo kod onih za koje mi mislimo da su bili kljuèni aktori kada se govori na jednoj strani o odbrani enklave i na drugoj o zaštiti stanovništva. Meðunarodna zajednica je u Bosni i Hercegovini bila samo i iskljuèivo zbog rata.
Uèesnici koji æe biti u ovoj brošuri podvrgnuti istaživanju, su:
1) Bosanski Muslimani (vlada i vojska);
2) Holandski Bataljon u službi UN-a (Dutchbat);
3) UN (UNPF i UNPROFOR) i NATO;
4) Holandska država (vlada i vojska);
Srpske vojne jedinice su oni koji su napravili genocid. Srpski glavni igraèi æe zato u najveæem broju biti imenovani. Ova brošura govori, u stvari, o pitanju zašto zaštiæena zona Srebrenice nije bila efektivno branjena i zašto odbrana enklave nije funkcionisala kada je enklava pala. Zato æe naroèito gore navedeni uèesnici biti u stalnom svjetlu ove brošure. Uz pomoæ dokumenata i liènih iskustava pokušaæemo što vjerodostojnije da predstavimo sliku situacije u kojoj su se uèesnici nalazili.
U stvari prièa ‘genocid koji nije bio sprijeèen’ æe u ovoj brošuri biti napisana èetiri puta, svaki put iz druge taèke gledišta. Pri tom æemo stalno imati jedno pitanje pred oèima: kako i gdje æe odbrana enklave i zaštita stanovništva doæi na svjetlo dana pored svega što su uèesnici uradili i/ili nisu uradili? Ponekad, i to sigurno, na kraju svakog poglavlja pokušaæemo da formulišemo odgovor na ovo pitanje. Za kraj, pokušaæemo nešto reæi o odgovornostima, koje po našem mišljenju, uèesnici koji nisu odbranili enklavu i nisu zaštitili stanovništvo Srebrenice nose na sebi.
Enklava Srebrenica pala je 11 jula 1995. U danima koji su nakon toga slijedili Srpski general Mladiæ je regulisao deportaciju stanovništva, koji je išao u korak sa genocidom nad Muslimanskim muškarcima i momcima. IKV je shvatila da je od tada sva odgovornost bila spuštena na ramena Holandske vlade i Holandskog Bataljona. Da je to tako mi ne možemo izbjeæi. Meðutim to iziskuje hitna pitanja na koja još uvijek nismo odgovorili. Je smo li svjesni potpune odgovornosti za pad enklave. Ako jesmo, kako je ova odgovornost ispunjena, podržana i izvršena?
Jasno je da su mnogi odgovorni za veliki broj poteza koji su pri odbrani enklave i zaštiti stanovništva bili pogrešni. Ali nama ne paše da se krijemo iza ‘podijeljene odgovornosti’. U Holandiji se mora desiti stvarna debata o Srebrenici i mi želimo dati svoj prilog toj debati. Zato da bi (veæina) istina došle na svjetlost dana. Zato da bi diskusija o posljedicama i vezi politike i pravde došla na površinu. I zato da bismo konaèno razgovore sa preživjelima mogli uzeti za ozbiljno. Kritièno istraživanje o specijalnoj odgovornosti Holandije je glavni preduslov za ovo, u svakom sluèaju da bi èovjek mogao uèiti iz poæinjenih grešaka.
Ova brošura nikada ne bi bila napisana da nismo bili godinama uvuèeni u dogaðaje o Srebrenici. Od 1995 IKV je u vezi sa preživjelima koji su prošli kroz ovu veliku tragediju, osobito sa Hasanom Nuhanoviæem, prevodiocem za Holandski Bataljon u vrijeme dramatiènih julskih dana 1995 godine. Njegovo fotografsko pamæenje oko toga šta se tada tamo dešavalo izmeðu 1993 i 1995 je za nas od neprocjenjive važnosti. Puna zahvalnost i radnicima IKV sekretarijata a posebno Miriam Struyk, Dion van den Berg-u i Marjan Lucas-u, koji od 1995 dan i noæ rade na sluèaju Srebrenice. Za kraj moramo naglasiti i pomoæ sponzora za Srebrenicu, od kojih su naši zajednièki finansijeri HIVOS i ICCO najvažniji . Prvoimenovani dao je finasijsku pomoæ koja je uèinila moguæim pravljenje i izdavanje ove brošure.
U Tuzli se sada vrijedno radi na sveobuhvatnom dosijeu o Srebrenici, napisanom na osnovu izjava preživjelih i njihovih iskustava u drami . Publikacija, “Dosije Srebrenica” izaæi æe kasnije ove godine. Ova brošura IKV-a je dodatna podrška ovom dosijeu, i istovremeno zahvalni smo, našim partnerima, da smo mogli preuzeti i iskoristiti nekoliko koncept tekstova iz ovog dosijea. Zato što mislimo da je jako bitno da ova brošura bude èitana i korištena, napravljen je i Bosanki prijevod. Sa ciljem da ova brošura bude i meðunarodno korištena izaæi æe i Engleski prijevod ove brošure.
Sadržaj ove brošure traži veliku pažnju èitaoca i poziv za stalnim listanjem “kako je ono sve izgledalo iz druge perspektive?”. Da bismo pomogli èitaocu napravili smo i sadržaj najbitnijih dogaðaja i listu imena uèesnika sa njihovim funkcijama ( u julu 1995) i listu sa skraæenicama.
Mient Jan Faber,
generalni sekretar IKV-a
Den Haag, mart 2002
1. MIŠLJENJA
1.1 Uvod
Drama koja se odigrala u Srebrenici je u Holandiji ostavila duboke tragove. Zbog toga što je naša zemlja tako usko bila povezana sa dogaðajima, slike osvajanja enklave ostale su nam duboku urezane u sjeæanjima.
Vidimo ponosnog, izazivaèkog, Srpskog generala Mladiæa kako koraèa ulicama Srebrenice, zajedno sa svojim najbližim komandantima, dok nareðuje “naprijed na Potoèare!”. Vidimo hiljade izbjeglica, nagomilanih oko kampa Holandskog Bataljona, kako u strahu gledaju Mladiæa koji preko ograde miluje Muslimanskog djeèaka, dok vojnici Holandskog Bataljona nadgledaju, i ne znajuæi šta bi trebali uraditi. Vidimo žene i djecu, muškaraca nema, kako žurno ulaze u autobuse da bi bili deportovani. Vidimo Karremans-a, komandanta Holandskog Bataljona, u blizini u hotela u Bratuncu, kako biva odbaèen kao dronjak i malo kasnije ipak mora nazdraviti sa Srpskim generalom. Vidimo iznemogle Muslimane, zarobljene od strane Srpskih vojnika, kako u polju sjede na zemlji, dok jedan od njih ustaje i oèito biva prisiljen da naglas zove ime svoga sina da izaðe iz skrovišta jer je sada navodno opet sve sigurno.
Vidimo Holandske politièare, Voorhoeve-a, van Mierlo-a i Kok-a, smrtno zabrinute, bez rješenja za situaciju. Vidimo diplomatsku svaðu izmeðu Holandije i Francuske, nakon što su Francuski ministri izjavili da se Holandski Bataljon tek tako povinovao situaciji i povukao. Vidimo polazak Holandskog Bataljona iz enklave, gdje Holandski oficiri Karremans i Nikolai primaju poklone (moraju primiti) od Mladiæa. Vidimo vesele vojnike u Zagrebu, okružene mnogobrojnim Holandskim politièarima i Holandskim princem. Vidimo zapovjednika kopnenih snaga, generala Couzy-ja, kako kaže da nema nikakvih dokaza o genocidu.
Dok drama genocida nad Muslimaniskim muškarcima i momcima polako ali sigurno prodire u nas mi bivamo prinuðeni da našu Holandsku poziciju prislonimo na užasnu podlogu. Tako nastaje prièa o našoj prisutnosti, pod UN zastavom, u zaštiæenoj zoni Srebrenice. Holandska istorija Srebrenice biva pisana. Srebrenica, gledana kroz naše naoèare. One su obojene, a i kako bi moglo biti drugaèije. Bili smo preblizu i èinimo dio drame. Holandska prièa je mirovala sedam godina, uprkos nebrojenim kritikama preživjelih Srebrenièana i mnogobrojnim primjedbama koje su se provlaèile kroz naše društvo. Razlièite teme ovog teksta su do sada izdržale bure pobuna, naše presude i osude koje su se stalno ponavljale. U ovoj brošuri izdvojili smo nekoliko tema. Svaku od njih smo posebno analizirali sa namjerom da istinu i izmišljotine odvojimo jedne od druge.
U ovoj introdukciji æemo unaprijed imenovati najèešæe spominjane ideje iz Holandske istorije o Srebrenici i ukratko dati kritièan komentar na te ideje. Argumentaciju ovih kritika možete proèitati detaljno u nastavku brošure.
1.2 Mišljenje 1: Holandski Bataljon nije bio u Srebrenici da bi se borio
Bezbroj puta je ponavljeno da Holandski Bataljon nije bio u Srebrenici da bi se borio. Mi nismo bili strana u konfliktu. Naš zadatak je bio nadgledanje mirovnog sporazuma o postavljanju sigurne zone Srebrenica koje su strane dogovorile u aprilu 1993. Holandski Bataljon je nosio plave (ne zelene) šljemove èuvara mira. Iako je savjet za sigurnost UN-a naredio da se pri (Srpskim) napadima na enklavu Srbi moraju prestrašiti, to nije znaèilo da se oružano nasilje treba koristiti ako bi Srpske snage ušle u zastiæenu zonu. Holandski bataljon je mogao, u sluèaju akutne potrebe, pozvati NATO da izvrši vazdušni napad. Ali u principu je sama prisutnost Holandskog Bataljona morala biti dovoljna da održi Srbe na udaljenosti. U žargonu je to imenovano “prestrašavanje prisutnosèu”.
Ipak, izraz prestrašivanje svojim prisustvom nije moguæe nigdje naæi u UN- rezolucijama oko Srebrenice. U maju i junu 1993 je Savjet za Sigurnost prihvatio rezolucije 824 i 836, povodom zaštiæenih zona, sa uputama na poglavlje VII, UN-ovog Statuta kojim je ulog vojnih sredstava u ciljevima rezolucija opravdan. Korištenje nasilja od strane UNPROFOR-a, pod èijom komandom je bio i Holandski bataljon, je dakle bila dozvoljeno, pod odreðenim uslovima. Rezolucija 836 opravdavala je korištenje nasilja po potrebi samoodbrane, kao odgovor na bombardovanja zastiæene zone i/ili oružanih intervencija po zaštiæenoj zoni. Holandski Bataljon nije iskoristio ni jednu od ovih moguænosti, ni onda kada su Srpske trupe ušle u enklavu i pregazili jedan po jedan observacijski punkt Holandskog Bataljona. Holandski Bataljon je, u više navrata zatražio vazdušnu podršku od NATO-a u momentu napada na observacijske punktove. Vazdušna podrška nije bila odobrena jer se Holandski Bataljon nije nalazio u akutnoj opasnosti i nije sam odbranio observacijske punktove. Observacijski punktovi su poèišæeni a Holandski Bataljon se povukao iza Muslimanskih linija, ili je tražio / našao zaštitu kod Srba. Holandski Bataljon se nije borio. Kada su 9 jula 1995 Srpske trupe prišle enklavi na jedan kilometar udaljenosti, Francuski generali Janvier i Gobillard su naredili Holanskom Bataljonu da sami zapoènu borbu time što æe postaviti blokirajuæe pozicije na prilaznim putevima prema Srebrenici. Kada bi ove bile napadnute vazdušna podrška bi odmah bila pružena. Ali ova naredba nije bila izvršena kako je to trebalo biti. 11 Jula 1995 je na kraju ipak jedan put pružena vazdušna podrška, dva sata prije pada Srebrenice, u momentu kada ova akcija više nije mogla napraviti nikakve promjene.
Naredba Janvier-a (Zagreb) i Gobilliard-a (Sarajevo) Holandskom Bataljonu da uèestvuju u bitkama pri odbrani zaštiæene zone, govori da ciljevi prisustva Holandskog Bataljona nisu bili istovjetni u glavama oficira iz svih zemalja. Francuzi, koji su štitili zaštiæenu zonu Sarajevo, pokazali su nekoliko puta da su bili spremni uæi u borbu sa Srbima (i Muslimanima). Takoðe i Britanci, koji su èuvali zaštiæenu zonu Goražde, su se krajem maja 1995 borili protiv Srpskih trupa iako je samo nekoliko stotina lako naoružanih britanaca boravilo u toj enklavi.
1.3 Mišljenje 2: Francuski general Janvier je odbio dati vazdušnu podršku
General Janvier ukoren je od strane istraživaèke komisije Francuskog parlamenta jer se predugo dvoumio o davanju vazdušne podrške. Janvier se uvijek branio protiv ove kritike koja je od pada enklave, æesto dolazila, pogotovo iz Holandije i asocijacija preživjelih. Vazdušna podrška je bila taæno na vrijeme data, kako kaže Francuski general, tadašnji visoki komandant UN operacija na Balkanu.
To može tako i biti, bar što se tièe upotrebljavanja formalnih pravila. Ali ponuðena vazdušna podrška nije imala nikakvog efekta, ni na pozicijama gdje se nalazio Holandski Bataljon, ni na pozicijama gdje su bili Srbi. Bliska vazdunna podrška (CAS), kako vazdušna podrška biva nazvana u Engleskom žargonu, bila je namjenjena u sluèaju da UNPROFOR jedinice nisu u moguænosti da se odbrane, kada bi morale da se bore golim rukama ili nisu više u moguænosti da rukovode situacijom, i to onda po zahtjevu ovih jedinica. Do sada je reèeno kako je nesigurno, èak odbojno ponašanje Holandskog Bataljona dovelo do prekasnog zahtjeva za vazdušnu podršku. Kritika prema Janvier-u podsjeæa na izreku “prebaci krivicu na drugoga”.
Pored vazdušne podrške NATO je mogao takoðe ponuditi i vazdušne napade po strateškim ciljevima u Bosni i Hercegovini. Kada je NATO krajem maja 1995 bomabardovao nekoliko skladišta municije u blizini Pala, Srpska vojska je u cijeloj zemlji zarobila nekoliko stotina UN radnika. Bili su svezani za stubove za struju, a njihove slike, snimljene od Srpske televizije, su potom prošle cijeli svijet. Šok je bio preveliki i UN je odluèio da je od sada prvi prioritet zaštita vlastitog osoblja. Vazdušno oružje bi u tom sluèaju bilo upotrebljeno samo u situacijama posljednjeg izbora. Holandija i ostale zemlje koje su slale vojnike za UN operacije, znale su od prvog momenta da nisu mogle raèunati na podršku iz vazduha. Ako bi došlo do odbrane zaštiæene zone, onda bi se to moralo desiti sa zemlje, dakle od strane UN jedinica koje su na mjestu dogaðaja i lokalne Muslimanske (Bosanske) vojske. Da na poziv za vazdušnu podršku nije odmah odgovoreno, sa ovom pozadinom, više nikoga i ne iznenaðuje. Utoliko više zato što i Holandski Bataljon, kako je poznato, nije vidio potrebu da iskoristi svoju vojnu nadmoæ i tako sam da podršku odbrani zaštiæene zone.
Poslije ovoga Janvier biva optužen za nemarnost, što podsjeæa na pokušaj èišæenja iskljuèivo svoje ulice. Nesigurno držanje Holandskog Bataljona da se pridruži borbama biva ostavljeno èinjenici da je prekasno pružena vazdušna podrška. Pogotovo poslije drame zarobljavanja iz maja i juna 1995, trebalo je biti poznato da je vazdušna podrška zadnje sredstvo koje bi bilo pruženo.
1.4 Mišljenje 3: Muslimanska vojska se nije borila, nego je pobjegla
Èesto smo morali èuti da je Holandski Bataljon, kada je za to došlo vrijeme, bio ostavljen sam. Muslimanska (Bosanska) vojska enklave nije dala, tako biva naglašeno, nikakvu podršku odbrani i dan prije pada enklave masovno je pobjegla.
I ovdje èinjenice govore jedan drugi jezik. U Bosni i Hecegovini u proljeæe 1993, bilo je šest zaštiæenih zona, i kao specijalni sluèaj Srebrenica. Srebrenica (na papiru i Žepa) bile su jedine zaštiæene zone koje su morale biti potpuno demilitarizovane. U ostalim zaštiæenim zonama Muslimanska (Bosanska) vojska je mogla funkcionisati ali samo u odbrambenim situacijama. Da je Srebrenica bila viðena kao izuzetak nosi svoje korjene u istoriji. Gradiæ je veæ u aprilu 1993 bio demilitarizovan od strane UN-a, kao rezultat dogovora Bosanskih Muslimana i Srba. Mjesec dana poslije uspostavljena je zaštiæena zona oko Srebrenice, zvanièno je ova enklava proglašena kao demilitarizovana zona. Muslimanskom stanovništvu je ovo bilo teško da ostvari jer su se plašili da æe ipak biti izloženi stalnim Srpskim napadima. Bez ikakve sopstvene odbrane i sa malom UN jedinicom (Holanski Bataljon) u enklavi, napad Srba ne bi mogao zaustaviti. Zato je puno Muslimana sakrilo oružje u kuæama. U grupama se patroliralo po granicama enklave, uprkos zahtjevima Holandskog Bataljona, i postojali su tajni sastanci sa štabom Bosankske armije u Sarajevu. Svako malo bi novo oružje i municija bili ubacivani u enklavu.
Treæeg juna Srpski vojnici zauzimaju observacijski punkt Holandskog Bataljona (OP-E). Muslimanska (Bosanska) vojska u enklavi preneraženo se pitala zašto Holandski Bataljon nije pružio nikakvu vrstu otpora. Nakon ovoga napravljen je informalni sastanak izmeðu Holandskog Bataljona i Muslimanske (Bosanska) vojske povodom dogovora o odbrani enklave. Muslimanske (Bosanske) jedinice se mogu ponovo naoružane kretati enklavom, sve dok Srbi to ne primjete. Observacijski punktovi æe biti branjeni od strane Holandskog Bataljona i u sluèaju da Holandski Bataljon bude prinuðen da se povuèe, Muslimanski (Bosanski ) vojnici æe biti ubrzo na licu mjesta i preuzeti observacijski punkt.
Izmeðu 6 i 11 jula 1995 desio se kljuèni napad na zaštiæenu zonu Srebrenice. Uprkos ranije napravljenim dogovorima Holanðani se nisu branili. Borili su se samo Muslimani koliko je to u ovoj situaciji moglo biti od važnosti. Svi observacijsli punktovi na južnoj strani enklave su 8 i 9 jula pali u Srpske ruke. Ovim biva otvoreno nekoliko puteva prema Srebrenici i Srpske trupe se probijaju skoro do granica grada. 10 jula uspijevaju Muslimani potjerati Srbe nazad, ali kasno te veèeri uspijeh biva poništen. U noæi 10 na 11 juli, Muslimanska (Bosanska) vojska pravi povratni korak i nalazi se Srbima iza ledja. Medjutim, ne dobiva dozvolu da napadne. Komandant Muslimanske (Bosanske) vojske dobio je obeæanje Holandskog Bataljona da æe 11 jula u jutro od NATO-a biti pružena masovna vazdušna podrška. Nakon što se to nije desilo, komanadant Muslimanske (Bosanske) vojske shvata da od Holandskog Bataljona i NATO-a ne treba oèekivati nikakvu pomoæ. Od tog momenta povezanost je izgubljena, neki od muškaraca ostaju još neko vrijeme oko Srebrenice, ostatak se povlaèi u okolna sela. Više hiljada muškaraca skuplja se 10 i 11 jula u dva sela nedaleko od grada. Kasno u veèer 11 jula pada odluka o pokušaju prebacivanja do Tuzle, jedina šansa da se spase životi muškaraca i momaka, ukoliko za to nije veæ prekasno.
Muslimanska (Bosanska) vojska se nije borila i pobjegla je dan prije pada enklave. Nasuprot! Muslimanska (Bosanska) vojska je pružila vojnu odbranu i odluèila za povlaèenje tek kada je enklava pala.
1.5. Mišljenje 4: UN je bio odgovoran a ne Holandija
Ministar Voorhoeve je odbio da se povuèe sa funkcije nakon debate o Srebrenici. Nije to napravio jer bi po njegovom mišljenju takav korak bio priznavanje odgovornosti za pad Srebrenice. Holandija i Holandski Bataljon funkcionirali su po naredbama UN-a i oni su ti koji su odgovorni, dakle UN. Ovaj argument je ponavljano korišten od strane vlade. Olakšanje se desilo nakon raporta UN-a o Srebrenici u novembru 1999. U ovom raportu biva priznato da je bilo dosta grešaka. Iako je kritika upuæena i prema strani Holandskog Bataljona, po mišljenu Holandske vlade krivica je ipak na strani UN-a.
Je li ovim Holandija osloboðena. Po našem mišljenju nije. Ako su UN operacije išta uspjele razjasniti u Bosni i Hercegovini, onda je to ovo: zemlje uèesnice i osobito zemlje koje šalju veliki broj svojih vojnika (Francuska, Engleska, Holandija) bile su veæinu vremena zauzete svojim sopstevnim poslovima i malo su bile zainteresovane za ono što biva uraðeno od strane drugih zemalja. Francuska se usmjerila prema Sarajevu bar su tako, svi svjedoci, izjavili pred Francuskim parlamantom. Za Srebrenicu jedva da je i bilo pažnje. Engleska se koncetrisala na Goražde i visoki komandant UNPROFOR-a, englez Rupert Smith, nije baš obraæao pažnju prema Srebrenici. Za vrijeme napada na Srebrenicu, Smith je bio na odmoru, na ostrvu u Hrvatskoj, blizu obale. On se ipak nije vratio na svoju službu, i tek 12 jula se pojavio u Sarajevu kada je deportacija u Srebrenici bila u punom toku. Ovo ne svjedoèi o osjeæaju odgovornosti o tome šta se dešavalo u Srebrenici. Èak se i Holandija kao èlanica UN-a nije osjeæala osobito odgovornom prema stvarima koje su se dešavale negdje drugo u Bosni i Hercegovini. Politièka diskusija u našoj zemlji bila je potpuno odreðena Srebrenicom, i našim drugim zadatcima u BiH. Ustvari, Ujedinjene Nacije zaista nisu pokazivale nikakvu ujedinjenost.
To je dokazano padom Srebrenice i deportacijom koja se tamo desila. Mreža Holandskih oficira (i politièara) su bili ti koji su povlaèili konce. Dominirali su tokom dogaðaja i donosili odluke koje su ponekad, tek poslije, davali na odobravanje svojim šefovima. Linije su se premještale od Srebrenice prema Tuzli, i Sarajevu, prema Zagrebu, zatim u Den Haag gdje su na svim kljuènim mjestima bili samo Holanðani. Èesto su bili preskakani nivoi (Sarajevo ili drugi nivo) i Srebrenica je razgovarala direktno sa Den Haag-om (kasarnom Princeza Juliana).
Uticaj UN- strane na dogaðaje u Srebrenici, koliko god da je bio mali, bio je prvenstveno u rukama Holandskog Bataljona, koji nakon svega ni ne pokušava da kaže da je Holandija odgovorna nego da su UN ti koji su odgovorni za slijed dogaðaja. To bi formalno moglo i biti istina, praktièno situacija je izgledala potpuno drugaèije
.
1.6 Mišljenje 5: Mladiæ je deportaciju i genocid dobro pripremio
10 jula, dakle jedan dan prije pada enklave Srebrenica, veliki broj ljudi u Den Haag-u i u sklopu UN-a bio je uvjeren da Srpski napad nije imao za cilj osvajanje enklave. Radilo se samo o južnom dijelu enklave, koji je bio bitna strateška pozicija prema otvaranju puta za rudnike cinka i olova. Kada je 11 jula enklava ipak pregažena i u dva slijedeæa dana poèela deportacija izbjeglica, mnogi su došli do zakljuèka da je osvajanje enklave bilo dobro pripremljeno.
I ova prièa nije podržana argumentima. Srpski planovi, kako je pronaðeno u oficijelnim dokumentima, kažu da su oni planirali ‘samo’ da suze obruè oko Srebrenice. To znaèi: podruèje oko gradiæa je moralo biti zauzeto i stanovništvo zbijeno u gradiæ Srebrenicu. Životni uslovi u gradu bi potom morali biti onemoguæeni, tako što bi se zaustavio dotok hrane. UN snage bi potom bile primorane da evakuišu svo stanovništvo. Bez da se riskira jedna velika kriza sa UN-om, Srbi bi ipak nakon toga uzeli Srebrenicu u svoje ruke.
Tek 9 jula Karadziæ odluèuje, da se izvrši napad na enklavu i potom je potpuno osvoji. Karadziæ je tog dana bio konfrontiran dokumentima svojih komandanata sa lica mjesta koji su govorili da UNPROFOR ne daje nikakav otpor, da NATO ne bombarduje, da je ulaz u Srebrenicu skoro otvoren i da je osvajanje enklave na dohvat ruke. Zadovoljan odvijanjem situacije Karadziæ daje naredbu da se enklava osvoji. 10 jula pojavljuje se i Mladiæ na licu mjesta. On hoæe da preuzme pobjedu na svoje ime. 11 Jula pada enklava.
Prvi susret generala Mladiæa i komandanta Holandskog Bataljona Karremans-a dogodio se 11 jula, oko osam sati naveèer u Bratuncu. Tokom ovog nesvakidašnjeg susreta, Karremans govori da sve izbjeglice što prije hoæe da napuste enklavu. Mladiæ odgovara na ovo tako što kaže da on nema transportna sredstva i pita: “da li se general Nikolai može pobrinuti za autobuse”? General Nicolai je bio Holandski oficir u UNPROFOR-u u Sarajevu koji je u suštini povlaèio konce, bar što se tièe Srebrenice. Kasno te veèeri desio se drugi sastanak izmeðu Mladiæa i Karremans-a, gdje Karremans saopštava da on još uvijek samo razmišlja o razvoju evakuacije iz enklave. Rano ujutro 12 jula dolaze nareðenja mnogobrojnim Srpskim jedinicama u okolini Srebrenice da dovezu transportna sredstva u Potoèare, gdje su se nalazile izbjeglice u kampu Holandskog Bataljona. Mladiæ je oèito, noæ prije, zakljuèio da preuzme evakuaciju na sebe obzirom da UN nisu imali planova da to sami urade.
Komandir osoblja generala Mladiæa, general Krstiæ, je od strane ICTY-a (Meðunarodni Sud za Ratne Zloæine poèinjene u Bivšoj Jugoslaviji, Den Haag) osuðen za sauèešèe pri genocidu nad muškim stanovništvom zastiæene zone Srebrenice. Tribunal meðutim nije mogao otkriti da li je nareðenje za genocid bilo dato i ko je to nareðenje dao. Mladiæ je u više navrata viðen na mjesta na kojima su Muslimani bili opkoljeni i ubijeni. On je od strane ICTY-a optužen za masovna ubitsva civila.
Stvarno nareðenje za genocid ICTY nije mogao svesti na jednu osobu ili jedan momenat. Da li je to bio unaprijed pripremljen plan, do danas je nejasno. Ipak, jasno je da je Mladiæ UN-u preko Karremans-a ponudio da preuzmu evakuaciju na sebe. Dobro napravljen plan nije ležao na dohvat ruke, inaæe bi prevozna sredstva biti dovežena, dan prije pada enklave.
1.7. Mišljenje 6: Kada je enklava pala, Holandski Bataljon je dao sve od sebe da pomogne izbjeglicama
Nakon pada enklave, Holandski bataljon se samo mogao, kako mnogobrojni tvrde, koncetrisati na dobrobit izbjeglica, i kako se tvrdi to se i desilo. Mišljenja su razlièita. Kako od strane Holandske politike biva naglašeno, poduzeto je sve da se evakuacija izbjeglica iz enklave odvije na što bolji naèin.
Ministar Pronk se javno zapitao u julu 2000 šta se stvarno desilo sa odlukom vlade da iskoristi ‘povezanost sudbina’ poslije pada Srebrenice. 11 Jula, nekoliko sati poslije osvajanja enklave od strane generala Mladiæa, Holandska vlada se sastala u Den Haag-u i konstatovala da su svi Muslimanski muškarci i momci izloženi masovnom ubistvu ukoliko ne budu zastiæeni od strane Holandskog Bataljona. Iz tog razloga odluka o ‘povezanosti sudbina’ sa izbjeglicama, pogotovo sa Muslimanskim muškarcima i momcima se morala iskoristiti. Obzirom da su svi Muslimanski muškarci i momci koji su boravili u kampu Holandskog Bataljona u Potoèarima ubijeni, Pronk se zapitao kako je to odluka o ‘povezanosti sudbina’ bila ispunjena.
Ta odluka o ‘povezanosti sudbina’ vjerovatno nije nikad ni došla do Holandskog Bataljona. Meðutim, Holandski Bataljon je u više navrata dobio direktnu naredbu da nadgledaju i predvode evakuaciju izbjeglica, tamo gdje je to bilo moguæe. Bez toga da rizikuju svoje živote. Holandski Bataljon se držao te naredbe. Da su Muslimanski muškarci odvajani od žena i odvoðeni na saslušanja i potom odvoðeni na fudbalski stadion u Bratuncu, to je Holandski Bataljon znao. Holandski Bataljon je pokušavao da stane izmeðu toga, ali bez da rizikuju svoje živote. Èak i kamp Holandskog Bataljona u kome se nalazilo oko 5000 Muslimanskih izbjeglica, od èega oko 500 muškaraca i momaka nije bio viðen kao zaštiæeno mjesto sa taèke gledišta Holandkog Bataljona. Izbjeglice koje su odvedene iz baze, sabirani su prije toga u kampu da bi bili deportovani. U blizini ograde kampa muškarci i žene su razdvajani pred oèima, po svjedoèenju preživjelih, i sa aktivnom saradnjom Holandskog Bataljona.
Pitanje koje se još uvijek povlaèi je da li je Holandski Bataljon zaista dao sve od sebe da zaštiti i pomogne izbjeglicama. Èak je i vodstvo Holandskog Bataljona znalo da su Muslimanski muškarci i momci najranjivija grupa koja se trebala bojati za svoje živote. Sa njihovih lica se to lako moglo proèitati. Ako znaš da ta opasnost postoji, šta moraš uraditi da bi im pomogao? Je su li Holandski Bataljon i vlada Holandije mogla poduzeti više da težinu UN-a (politièko vodstvo i vojnu operaciju) dovede u pitanje, sigurno kada su znali da je evakuacija ustvari deportacija gdje su muškarci i stariji momci odvajani od žena i starijih muškaraca? Izgleda da je sva energija i odbrana Holandskog Bataljona bila prekinuta i predvoðena iz Den Haag-a, gdje je siguran povratak vlastitih vojnika bio prioritet broj jedan.
1.8. Mišljenje 7: Genocid se nije mogao sprijeèiti
Ministar Voorhoeve odbija optužbe prema Holandskom Bataljonu, koje tvrde da se bataljon nije dovoljno založo da zaštite Srebrenièane. On uporeðuje optužbe sa nekim ko je spasio pet utopljenika i onda bio okrivljen što nije spasio i preostala dva. Uradili smo sve što smo mogli, ali genocid (nakon pada enklave) se (više) nije mogao sprijeèiti.
Ovo uporeðivanje ministra hoda na šepavim nogama, jer Holandski Bataljon u stvari nije uspio da spasi Muslimanske muškarce i momke. Samo nekoliko teško ranjenih i lokalni radnici Holandskog Bataljona uspijeli su se spasiti. Je li genocid mogao biti sprijeèen? To je pitanje.
Definitivni odgovor na ovo pitanje je nemoguæe dati. Ali je moguæe dati odgovor ako pitanje drugaèije formulišemo. Je li se našom ulogom situacija mogla odvijati drugaèije? U svakom sluèaju sa rezultatom da se sprijeèi genocid?
1.9 Pretpostavi da
Pretpostavi da se komandant Karremans, nakon svog prvog susreta sa Mladiæem, kada ga je Srpski general pitao da se preko UN pobrine za autobuse, vratio nekoliko sati poslije sa oficijelnim pismom Nikolai-a u ruci. Jednostavan tekst, gdje UNPROFOR najavljuje da æe oni odmah preuzeti evakuaciju izbjeglica i da æe iduæe jutro delegacija UNHCR-a i Crvenog Krsta doæi u Potoèare. Poznato je da je Karremans nakon svog sureta sa Mladiæem dugo i opširno razgovarao sa Nikolai-em. I iste veceri, 11 jula 1995, bilo je poznato u Zagrebu i Den Haag-u da Mladiæ jos uvijek nema nikakvih sredstava za transport. Znaæi, moglo se reagovati na ovu situaciju i preuzeti inicijativa. U tom sluèaju sve je moglo biti drugaèije i genocid je možda mogao biti sprijeæen. U najmanju ruku bilo bi drugaèije za one koji su bili u kampu Holandskog Bataljona i za muškarce koji su se te veèeri savjetovali da li da pokušaju pobjeæi. Ali ništa se nije desilo. Kada je Mladiæ iduæe jutro odluèio da preuzme deportaciju u svoje ruke, nadgledanje mu više nije bilo potrebno.
Pretpostavimo da je Holandski Bataljon donio odluku ili dobio nareðenje iz Den Haag-a da, sve Muslimanske muškarce i momke koji su bili pobjegli u kamp Holandskog Bataljona u Potoèarima, tamo zadrže što je duže moguæe. U tom sluèaju je Holandska vlada mogla aktivirati sadržaj odluke o ‘povezanosti sudbina’. Kamp je bio podruèje Holandskog Bataljona i u njemu su ljudi bili sigurni dok Srbi nisu dobili pristup. Tih dana Srbi nisu mogli uæi u kamp bez specijalnih dozvola. Nije je li obzirom na veliku opasnost po živote Muslimanskih muškaraca momaka Holandski Bataljon mogao zatvoriti sve Muslimanske muškarce i momke u kamp dok ne doðe pomoæ za evakuaciju? Nije li se Holandska vlada trebali skoncentrisati na ovo i tražiti svu moguæu podršku i pomoæ da se ovo ostvari?
Tako se mogu pokazati višestruki momenti – mi ih imenujemo na kraju ove brošure - gdje su drugaèije akcije nego koje su poduzete, mogle donijeti i drugaèije rezultate. Bez genocida.
2. Bosanski muslimani
2.1.Demilitarizovana enklava
Da bi se bolje shvatile tenzije izmeðu Dutchbat-a i Muslimanske vojske, važno je imati sliku vezanu za diskusije o demilitarizaciji Srebrenice i okoline. Diskusija zapoèinje u aprilu 1993.
17 i 18 Aprila zapoèinju pregovori izmeðu generala Mladiæa (u ime Bosanskih Srba) i Haliloviæa (u ime vlade republike Bosne i Hercegovine) o demilitarizaciji Srebrenice, u prisustvu generala Wahlgren-a (u ime UNPROFORA). Mladiæeve trupe su prodrle u predgraðe Srebrenice i Mladiæ traži predaju grada. Za vrijeme pregovora na Sarajevskom Aerodromu, Mladiæ je cijelo vrijeme informisan preko svojih komandanata o tokovima borbe. Oni mu javljaju da im ne uspijeva osvojiti Srebrenicu, najviše zbog snažnog otpora lokalnih muslimanskih snaga pod vodstvom komandanta Nasera Oriæa, kome je uspjelo potisnuti Srpske trupe 500m metara unazad.
Dana 18 aprila potpisan je dogovor od strane obadva generala, u prisustvu UNPROFOR-ovog komandanta kao svjedoka. Dokument sadrži dogovor o demilitarizaciji Srebrenice, ukljuèujuæi i okolna sela, stacioniranje male Kanadske jedinice(Canbat) u Srebrenici, slobodan prolaz Crvenom Krstu i UNHCR-u i neometana evakuacija ranjenih u Tuzlu. Dva dana ranije, 16 aprila 1993, Vijeæe Sigurnosti UN-a podržava ovaj dogovor tako što traži prekid vatre i povlaèenje Srpskih trupa, izostavljajuæi da ogranièi slobodu kretanja Bosanskih trupa pod vodstvom Haliloviæa u okolini Srebrenice. Prema tumaèenju Haliloviæa šira teritorija enklave (brda i ravnice koje leže u okolini Srebrenice i obližnjih sela) nisu u okviru demilitarizovane zone, a to je mišljenje koje dijeli i UN. Canbat, jedinica od 170 vojnika, dolazi u Srebrenicu 18 aprila da završi demilitarizaciju grada. Haliloviæ nareðuje svojim trupama da ne predaju lièno oružje i municiju; predato je oko 300 komada neupotrebljivog oružja i isto toliko malog oružja i mala kolièina teškog oružja sa nedovoljno ili bez municije. Jedna kolièina laganog oružja je predana van grada.
Bosanski Srbi nisu zadovoljni ovom situacijom i žele da neutraliziraju sve aktivnosti Muslimanske (Bosanske) vojske u i oko Srebrenice. Traže i nalaze podršku u komandantu BH-UNPROFOR-a Morillon-u koji u svom pismu od 30 marta 1993 piše da se zalaže za demilitarizaciju kompletne “enklave Srebrenica” kao podršku Vance-Owen-ovom planu. Taj plan predviða potpunu demilitarizaciju cijelokupne Bosne i Hercegovine. Enklava Srebrenica bi predstavljala sastavni dio procesa demilitarizacije. Po shvatanju Morillona ne bi trebala biti sigurnosna zona nego dio sveobuhvatnog mirovnog plana.
8 Maja 1993 potpisana je dopuna ugovora o demilitarizaciji, kao dodatak rezoluciji 824 UN-vijeæa, sigurnosnih zona u Bosni i Hercegovini. U sljedeæoj dopuni, izmeðu ostalog potpisanoj od generala Mladiæa i Haliloviæa, ali ovoga puta u prisutnosti UNPROFORovog komandanta Morillona, otvorena su vrata demilitarizaciji mnogo šireg podruèja (enklava); nova promjena granica je predstavljena i ona je uslovljena aktuelnom front linijom. Demilitarizirana zona sada se poistavjeæuje sa ranijom teritorijom sa više UN osmatrèkih mjesta (OPS), i biva nazvana zaštiæena zona.
Samo po sebi govori da je Dutchbat (sve tri jedinice 1-2 i 3) novu interpretaciju znaèenja demilitarizirane zone pokušavao da sprovede u djelo i zbog toga uporno zaustavljao Muslimanske muškarce i konfiscirao njihovo oružje. Ovo uzrokuje krajnje tešku situaciju izmeðu Dutchbat-a i Muslimanske (Bosanske) vojske (O8, kasnije 28 divizija, 3000 do 4000 muškaraca). Sa jedne strana Dutchbat priznaje postojanje Muslimanske (Bosanske) vojske u enklavi, a sa druge strane Muslimanska (Bosanska) vojska se pokušava neutralizirati. Ustvari najviše zbog toga da se Srpskoj vojsci ne da motiv da napadne enklavu. Koncepti zaštiæenih zona, u prvom redu Srebrenice (u manjoj mjeri Žepa) su sve veæi teret na leðima UNPROFOR-a. U situaciji u kojoj je bilo moguæe jednu stranu kontrolisati, a drugu apsolutno ne, zbog sopstvene greške, odbrana i zaštita enklave pada u znaèajnoj mjeri na leða UNPROFO-a, èitaj Dutchbat-a, a naroèiro u oèima lokalnog stanovništva, što je i razumljivo. I to je uslovilo èvrstu relaciju povjerenja izmeðu Dutchbat-a i lokalnog stanovništva, a posebno Mulimanske (Bosanske) vojske. Svakog dana je Dutchbat morao dokazivati da je u stanju zaštititi i odbraniti enklavu. Nažalost, to je sve manje uspjevalo. Èak u svom prvom raportu Korremans piše da povjerenje lokalnog stanovništva popušta jer “i pored puno obeæanja i lijepih rijeèi, oni ne vide poboljšanje situacije”. Napokon 28 divizija dobija utisak da Dutchbat suraðuje sa VBS.
2.2 Muslimanska (Bosanska) vojska
Na papiru je enklava Srebrenica demilitirizovana zona, uspostavljena od strane UN-a i od strane zaraæenih strana dogovorena zaštiæena zona. I pored toga jedna naoružana jedinica OG8 (28 divizija) oficijelne Bosanske vojske (ABiH), ostaje prisutna u enklavi, firmalno kao dio vojnog korpusa æiji je štab u Tuzli.
Srebrenica takoðe nije izuzetak, što se toga tièe; u svih 6 sigurnosnih zona, nalaze se muškarci zreli za vojnu odbranu i samim tim pod vojnom obavezom ABiH. Najvažnija razlika od drugih sigurnosnih zona je takoðe da su Srebrenica (i formalno gledano, Žepa) demilitirizovane zone i da se Muslimanski (Bosanski) vojnici ne smiju pojavljivati naoružani, po mišljenju UN, do momenta dok enklava ne bude ugrožena od strane Srpskih trupa.
Oficijelno, dakle 28 divizija ne postoji; u stvari je divizija prisutna i u posjedu legalnog oružja sa kojim se ne smiju javno pojavljati. Divizija posjeduje jednostavna sretstva za komunikaciju i tajnim rutama (preko Žepe) dolaze i odlaze grupe vojnika sa novim instrukcijama i municijom. Od strane mnogih je primjeæena dostava vojne opreme zrakom – oficijelno nikada priznata teza- po izjavama, iz Amerièkog aviona. Dostava se nastavljena nakon 10. februara 1995, ovo je za 28. diviziju znaèilo novo oružje i nove uniforme. To se odnosi samo na ruèno oružje, Muslimanska (Bosanska) vojska u Srebrenici nije u posjedu teškog oružja, ako se ne zanemari sakriveni top i nekoliko dobrovoljno odbaèenih starih i neupotrebljivih, ili od Srba osvojenih tenkova.
28 Divizija je, zbog uslova u kojima se nalazila, bila jedna slabo trenirana umorna jedinica, ali sa jakim moralom i uz snažno vodstvo bila spremna da se do smrti bori za svaku stopu enklave. Manje napade Srba bi sigurno dugo mogli izdržati, sigurno pod vodstvom Nusera Oriæa, što je 1993 jasno demonstrirano. Vojno vodstvo 28 divizije biva obavljano u tajnosti, formalno je enklava demilitizirana, iz Bosanske vrhovne komande u Sarajevu. Ali ovo rukovodstvo u mnogome nezadovoljava. Èak godinu prije pada enklave i nakon toga još nekoliko puta, komandant 2. Vojnog korpusa, general Sead Deliæ, traži da bude osloboðen dužnosti vezane za komandu 28. divizije, zato što se ništa ne provodi u praksu. Po njegovim rijeèima ne postoji naèin da se kontroliše da li nareðenja (iz Sarajeva) bivaju izvršena. General Hadzihasanoviæ , šef Bosanske vojske i porijeklom iz Srebrenice je odreðen da održava kontakte sa 28. Divizijom i zadatak Deliæa je ograniæen na obezbjeðivanju odprilike 30-40 vojnika. Oni povremeno lete helikopterom u Žepu, sa teretom od 1000-1500 metaka i instrukcijama od Hadzihasanoviæa. Odatle idu pješice do Srebrenice.
2.3 Muslimanska (Bosanska) politika
U toku rata je u nekoliko navrata bilo govora o moguænosti zamjene Srebrenièke enklave za teritorije oko Sarajeva. To je teritorija pod opsadom Bosanskih Srba, ali je od strane predsjednika BiH, Izetbegoviæa, jako priželjkivana. U augustu i septembru 1993, održavaju se pregovori na Hrvatskoj obali, na Britanskom vojnom brodu HMS-Invisable, o planu da se u BiH napravi unija od tri republike, trodjelna republika sa jednom Muslimanskom jedinicom. Trodjelna republika bi se sastajala od jedne Muslimanske (Bošnjaèke) jedninice sa 30% bosanske teritorije koje obuhvataju i Srebrenicu i Žepu. Bosanski Srbi su u poèetku razmatrali taj plan, ali žele iz strateških razloga, zamjenu. Srebrenica i Žepa trebali bi, po njima, biti zamjenjeni za pregraðe Sarajeva, Vogošæu. . Ovakva zamjena je interesantna Muslimanima, jer bi tako Sarajevo bilo osloboðeno okupacije i bilo povezano sa ostalim Muslimanskim terirorijama. Izetbegoviæ izlaže ideju nekolicini predstavnika Srebrenice 28. Septembra, koji su specijalno došli na razgovore o tom pitanju sa dva UN helikoptera. U Holiday Inn hotelu trebaju se sresti sa delegacijom koja se sastoji od devet osoba ali predsjednik Izetbegoviæ dolazi sam na pregovore. On obavještava delegaciju o želji Srba da zamjene Srebrenicu za Vogošæu. Kada je delegacija negativno reagirala, Izetbegoviæ više ne pokreæe diskusiju o tom pitanju. Iz više drugih razloga je ovaj mirovni plan odbaèen. Na incijativu EU biva predstavljen dopunjeni plan koji Bosancima daje 33,5% teritorije sa Srebrenicom i Žepom. Muslimanski i Srpski predstavnici pregovaraju ponovo o zamjeni Srebrenice i Žepe za teritoriju oko Sarajeva, ali ni ovoga puta ne dolazi do dogovora. Pregovori o mirovnom planu EU-je su prekinuti bezuspješno u januaru 1994. Nekoliko mjeseci kasnije, u aprilu 1994, formirana je kontakt grupa zajedno sa SAD, Rusijom, Egleskom, Francuskom i Njemaèkom. EU se pridružuje kasnije kao osmatraè. Kontak grupa predstavlja u Julu 1994 svoj mirovni plan sa kartom. Ovdje se daje 51% teritorije Federaciji Muslimana i Hrvata, koja je nastala nakon krvave borbe i pod snažnim pritiskom SAD-a. Ostalih 49% pripada Bosanskim Srbima. Srebrenica i Žepa ne pripadaju ni po ovome planu Srpskoj teritoriji nego federaciji. Plan je bio u razmatranju godinu dana. Vjera u politièko rješenje konflikta je izgubljena takoðe i u meðunarodnim krugovima. Amerièki kongres postaje sve glasniji u traženju skidanja embarga na oružje u BiH, a partije nisu izgubile želju za ratovanjem. Sve više postaje jasno da odnos snaga na terenu neæe iæi u korist mirovnog rješenja. Nada da æe Srebrenica u politièkom i vojnom planu dobiti prioritet je malo vjerovatna. Dilema postoji od 1993 u svakom sluèaju kod Muslimana u Srebrenici.
2.4 Pokretne linije fronta
Canbat i Dutchbat uspješno oznaèavaju granice enklave, uz saglasnost obje partije i markiraju osmatraèke taèke. Osmatracke taèke bivaju postavljene unutar linije sukoba, dakle na mjestima gdje su Muslimanske trupe, takoðe nazvane lokalnim odbrambenim snagama, ukopale rovove. To dovodi do nebrojenih konflikata jer UNPROFOR uporno razoružava Muslimane, zatrpava rovove i razotkriva skloništa. Imajuæi u vidu da se iste akcije rijetko dogaðaju na obližnjoj Srpskoj strani, ovo od Muslimanske strane biva viðeno kao jednostranost u akcijama. Incidenti kod Bandera trougla pojaèavaju negativne ocjene Muslimana o Dutchbatu.
2.5 Bandera trougao
Dutchbat III biva pri samom dolasku u Srebrenicu u Januaru ’95 odmah suoèen sa problemom u Bandera trouglu. To je jedna brdovita oblast na jugozapadnom dijelu enklave koja graniæi sa putem koji vodi u nekoliko boksitnih jama. Na Bandera trouglu je linija fronta uredno markirana jer su pozicije trupa duže vrijeme ne promjenjene. Kada, u Janurau ’95 , pri smjeni noæne straže, UN Dutchbat 2 biva zamjenjen Dutchbatom 3, Srpska vojska koristi momenat i primièe svoje trupe oko 1.5 km naprijed zauzimajuæi pozicije na brdu Bandera. UN reagira 11 Januara ’95, major Donaldson, voða tima UNMO u enklavi piše pismo komandantu Srpskog Drinskog korpusa u Vlasenici . Vojnici brigade Miliæi, prema Donaldsonu nisu napravili prekršaj ali su prešli granicu enklave i ušli 1.000-1.500m u teritoriju enklave u poreðenju sa pozicijama koje veæ duže vrijeme (više od godinu dana) stoje nepromjenjene. Donaldson zahtjeva od Srpskog komandanta da ne krši duh Božiænog sporazuma. Akcija Bosanskih Srba biva od Donaldsona okarakterisana kao provokacija protiv svih ljudi u enklavi. Srpske trupe trebaju, kako je forumulisano (neoficijelno), momentalno oèistiti buffer zone i vratiti jedinice nazad. Tek pridošli komandant Dutchbat-a 3, Karremans, reagira. U brzom raportu svojim predpostavljenim u Tuzli on objašnjava situaciju. On prebacuje krivicu na Muslimansku (Bosansku) vojsku u enklavi. On potvrðuje pokrete unaprijed od strane VBS, ali to se po njemu dogodilo na drugoj strani linije fronta, i stoga nije zabranjeno. Karremans piše da su Muslimani zahtjevali od Dutchbat-a da se bataljon VBS prisili na povratak na prvobitne pozicije. “Naravno mi to ne možemo garantirati”, zapisuje Karremnas.
U meðuvremenu su Muslimani postavili ulitimatum Dutchbat-u da problem mora biti riješen u roku od 24 sata. U protivnom su tražili oružje koje su ’93 predali na WPC (sabirna taèka za oružje). Prije isteka utimatuma Muslimanska (Bosanska) vojska samovoljno izvršava napade na Srpskoj teritoriji, protiv Srpskih pozicija i time prekršava božiæni dogovor. Karremans daje opis novih Srpskih pozicija koje su, kako on navodi, lošeg kvaliteta i na njima borave loše obuèeni, loše naoružani stari ljudi. Muslimanski napad nije doveo do povlaèenja Muslimanskih trupa ali su Muslimani od tada Dutchbat-u zabranili slobodu kretanja u Bandera trouglu i od tada je osmatraèka pozicija bila van funkcije. 28.divizija reagira na napredovanja VBS na Bandera trouglu tako što u podnožju brda zauzima strateške pozicije. Cilj je da sprijeèe Srbe da preðu brdo i uðu dublje u enklavu. S obzirom da je opasnost realna, vodstvo 28.brigade traži od Dutchbat-a u nekoliko navrata povratak oduzetog oružja. Karremansov odgovor je negativan iako je i Dutchbatu jasno da Srpske trupe ozbiljno krše Božiæni dogovor. Karremans odluèuje u posljednjoj sedmici januara poslati nekoliko patrola dublje u teritoriju sa zadatkom da razoružaju Muslimanske vojnike. Patrole su zaustavljene od strane nenaoružanih Muslimana koji zadržavaju 90 vojnika u pritvoru. Komandant Dutchbata kontaktira vodstvo UNPRPFOR-a u Sarajevu kao i komandanta 2. Vojnog korpusa ABiH u Tuzli, a time i 28.diviziju i traži pomoæ. To rezultira time da lokalni komandant Naser Oriæ popušta pritisku i obeæava slobodu kretanja u cijelog enklavi za Dutchbat. Oriæ traži razgovor o granicama demilitarizirane zone koje po njegovim rijeèima, ne odgovaraju dogovoru postignutom u aprilu i maju ’93. Ali UNPROFOR ne vidi potrebu za takvim razgovorom. Incident dovodi do jaèih tenzija i nepovjerenja u veæ narušenim odnosima izmeðu Dutchbata i 28.divizije. Muslimani su ubjeðeni da æe biti zaštiæeni ukoliko doðe do napada Srba na enklavu. Dutchbat nije nakon incidenta nikada više patrolirao u Bandera trouglu.
2.6 Krivaja
8. Marta 1995, predsjednik RS, Radovan Karadžiæ, potpisuje Direktivu 7. U ovoj instrukciji za VBS se izražava želja za potpunim fizièkim razdvajanjem Srebrenice i Žepe u što kraæem roku èime æe biti onemoguæeni i individualni kontakti. Koristeæi planirane i dobro izvedene borbene operacije trebalo je nepodnošljivu situaciju totalne nesigurnosti privesti kraju i uništiti nade za dalju buduænost za stanovnike Srebrenice. Drugim rijeèima, moraju biti stvoreni uslovi za eliminiranje obadvije enklave. Sastavni dio plana je bilo blokiranje konvoja sa hranom. Organi i vojni aparat koji su odgovorni za saradnju sa UNPROFOR-om dobili su zadatak da sprovode politiku odugovlaèenja sa dozvolama prolaza tako da logistièka podrška UNPROFOR-u bude svedena na minimum, a UNPROFOR doveden u situaciju da bude ovisan o Srpskoj dobroj volji. U isto vrijeme ovo se mora izvesti taktæino jer se predpostavljalo da æe se meðunarodna javnost okrenuti protiv Srba. UN se mora korak po korak izolirati i izbaciti iz igre u operacijama u okolini Srebrenice. Zbog toga se mora voditi raèuna da na strani UNPROFORa ne bude žrtava. Karadžiæ raèuna i sa moguænosæu da UNPROFOR može napustiti enklavu Srebrenice i Žepe jer on traži od Drinskog korpusa da u tom sluèaju zapoène sa operacijom Jadar sa zadatkom “Muslimansku vojsku u enklavi uništiti i regiju doline Drine definitivno osloboditi.” 31.Marta general Ratko Mladiæ potpisuje Direktivu 7.1 i ostale naredbe iz Direktive 7. On vodi borbene operacije Drinskog korpusa oko enklave.
2.7 OP-K(ilo)
U Aprilu ’95 sljedi nova ozbiljna konfrontacija izmeðu Dutchbat-a i 28.divizije. Dutchbat je sebi postavio u zadatak da postavi stalnu osmatraènicu OPK na južnoj granici sa ciljem da zatvori taj prolaz. OP-K(ilo) je planirana dužinom jedne od najvažnijih ruta za dostavu oružja i hrane izmeðu Žepe i Srebrenice koja bi bila korištena i u sluèaju neuspjeha. VBS pristaje na taj plan ali 28.divizija se iz razumljivih razloga dvoumi. 29.Aprila održava se sastanak izmeðu Dutchbat-a, UNMO-a i ratnog savjeta (centralni organ civilnih i ratnih vlasti Srebrenice). Ratni savjet želi da UNPROFOR ukloni osmatraènicu u roku od 48 sati. Ekrem Salihoviæ, jedan od komandanata 28.divizije potvrðuje da je to naredba generala Deliæa, visokog komandanta drugog vojnog korpusa. Strahovalo se da Dutchbat namjerava presjeæi najvažniju vezu komunikacija sa Žepom. Dutchbat, po rijeæima komandanta Rob Franken-a reagira odbojno i izjavljuje da æe podržati OPK. Šta više, jer je postavljanje osmatraènice viðeno kao implementacija Carter-ovog mirovnog sporazum (Božiæni sporazum), od 24. decembra 1994, gdje stoji da Dutchbat na novu OP treba postaviti posmatraèe i kontrolirati put prema Žepi. Franken obeæava da dok god linija komunikacija za Žepu bude korištena od strane nenaoružanih graðana, neæe biti zaustavljani. Ali stvari stoje drugaèije sa vojnim akcijama lokalnih vlasti jer tada je Dutchbat obavezan da sprovodi plan SNOPO 015 (Božiæni dogovor). Dogovor o pitanju OPK nije postignut i predviðeno je da se na nivou Tuzle dalje doraðuje. Drugog Maja’95 Karremans piše komandantu sektora NE u èijem je okviru Dutchbat, da se on plaši da nakon Bandera problema koji je poremetio odnose izeðu Dutchbat-a i 28.divizije, nova OPK može postati druga nerješena situacija ako se u Tuzli i kratkom roku ne pronaðe rješenje. Po rijeèima Karramans-a kratko nakon toga general Deliæ daje pristanak za prisustvo OP-K na putu za Žepu.
2.8.- Raspad 28e divizije
Krajem aprila 1995 Naser Oriæ odlazi iz Srebrenice, po instrukciji komande Bosanske Vojske iz Sarajeva. Zajedno sa nekoliko svojih komandanata odlaze pješice do Žepe, odakle helikopterom lete sa Džavoljeg Brda u Tuzlu. Tamo je general Sead Deliæ, komandant 2 vojnog korpusa, sazvao komandante divizija da razmatraju situaciju na bojištu i obrazlože planove za proljetnu ofanzivu. Razbijanje obruèa oko Sarajeva i održavanje Bihaæa imaju prioritet. Oriæ se nada da æe biti planova vezanih za pojaèanje i nadzor nad koridorom Tuzla i Žepa/Srebrenica. Napokon mu neke stvari postaju jasne. Osloboðenje Srebrenice nije vojni prioritet za ABiH. Povrh svega 28.divizija ima lošu reputaciju, nedisciplinirana, mafija, i samovoljna u akcijama. Oriæ biva od svojih kolega, koji su vojno obrazovanje stekli u JNA (vojska Jugoslavije) prikazan kao riskantna i nepouzdana osoba i žele ga se osloboditi. I ne samo Oriæa. Sead Deliæ je od svog imenjaka generala Rasima Deliæa, komandanta ABiH dobio nareðenje da ispita da li Ejub Goliæ, jedan od komandanata Oriæa može i dalje ostati u funkciji ili æe biti optužen, jer su postojale jake sumnje da je Goliæ umješan u razlièita ubistva u enklavi. Odluèeno je da ga se zadrži i vrati nazad u Srebrenicu. Naser Oriæ je upozoren da je Bosanska vojska neobièno stroga i da neposlušnost 28. divizije u Srebrenici mora prestati. Kada se grupa pripremala za povratak, Oriæu je po njegovoj izjavi dojavljeno da je njihov povratak planiran upravo onoga dana kada Srbi imaju plan da gaðaju sve helikoptere protivnièke strane. Uz pomoæ aparature za prisluškivanje ABiH je u toku svih Srpskih planova. 7. Maja je helikopter na raspolaganju Oriæu da leti za Žepu. Ali u meðusobnom dogovoru biva odluèeno da jedan dio grupe leti prvi a Oriæ æe letiti nakon njih. Prvi helikopter sa izvanrednim komandantom, Ramizom Beæiroviæem i 4 doktora je pokoðen na prilazu Srebrenici. Doktori i oba pilota su poginuli. Beæireviæ je teško ranjen. Oriæ odbija da se vrati helikopterom. Dobija zadatak da se vrati pješice. Plan je prvo poslati manju grupu da ispita put kroz neprijateljsku teritoriju. Oriæ i ostali æe krenuti æim im jave da su uspjeli. Komandant 28.divizije se takoðe plašio da æe, ako izvidnica ne uspije i budu ubijeni, on lièno biti optužen da je Srbe upozorio na njihov dolazak. On traži pismene instrukcije od komandanta drugog vojnog korpusa. Zahtjev je odbijen. Naser Oriæ zbog toga odbija da ide. Muslimanska vojska u enklavi je od aprila ’95 bez rukovodstva. Odlazak Oriæa i nekoliko komandanata je rasulo vojsku. Povratak Beæiroviæa u Maju ’95 nije mogao puno popraviti. Složnost grupe, koja je i ranije bila problem, je otežana. Vjera u svoje snage opada. Neke jedinice su odluène da æe nastaviti borbu. Ostali komandanti, izmeðu ostalih, Beæiroviæ, su skloni da odbranu enklave predaju u ruke Dutchbat-a.
2.9 Savez izmeðu Dutchbat-a i 28.divizije
3.Juna 1995, jedinica VBS napada i osvaja osmatraènicu OP-E(cho). Vojnici Dutchbat-a bježe u panici i ne pružaju nikakav otpor. Akcija biva opravdana od strane Srba jer po njima dolina rijeke Jadar, i brda oko nje ne ulaze u sastav enklave iako Muslimani i Dutchbat misle drugaèije.
U sumrak 3. Juna ’95 održava se sastanak u zgradi PTT-a, gdje se nalazi i ured UNMO-a, izmeðu Dutchbat-ovog komandanta Karremansa, njegovih oficira, voðe grupe Ramiza Beæiroviæa i nekoliko predstavnika lokalnih vlasti i UNMOs. Prevodilac je bio Hasan Nuhanoviæ. Beciroviæ je vidljivo ljut i odmah postavlja pitanje da li je Karremans tražio zraène napade, jer je zato imao sve razloge, jer je VBS ušla u enklavu i zauzela OP. Karremans je izjavio da je tražio zraène napade, ali da su odbijeni.
Karremans informiše i o nareðenju koje je dobio od glavnog štaba UNPROFORA u Sarajevu da povuèe sve OP iz cijele enklave. On upuæuje na situaciju u sigurnosnoj zoni u Goraždu, gdje je Britbat morao predati veæinu OP u ruke VBS. Uzimajuæi u obzir èesta hapšenja UN-osoblja od sada je novi prioritet ne provocirati Srbe, što izmedžu ostalog znaèi da ne može raèunati na zraènu pomoæ. U UN raportu “Srebrenica”,15/11/99 par 223 je potvrðeno da je Karremans tražio zraènu pomoæ, zahtjev koji u višim vojnim krugovima nije naišao na podršku.
Komandant Dutchbata uspostavlja kontakt sa ministrom odbrane u Den Haag-u i predlaže da se ne odazove zahtjevu za predaju OP-s. General A. Van Baal iz Den Haag-a reaguje pozitivno. Znaèi Dutchbat ostaje na svojim pozicijama. Kolièina municije sa kojom raspolažu je po Korremansu dovoljna da se održe 3 dana. On poziva Beæiroviæa da locira svoje jedinice u podnožju OP, naoružani, tako da u sluèaju da se moraju povuæi, Muslimanske trupe odmah mogu preuzeti OP-s ako VBS napadne. Lokalna odbrana više ne mora sakrivati oružje pred vojnicima Dutchbata, ali od VBS svakako. Srbi ne smiju nikako doæi na ideju da je na djelu dogovor izmeðu Dutchbata i 28e divizije. Beæiroviæ i ostali predstavnici ne vjeruju svojim ušima.” Komandant Dutchbata je u stvari Muslimanskim borcima ponudio savez pri odbrani enklave, šta više Karremans je rekao da Den Haag slijedi svoju sopstvenu politiku koja se u pogledu enklave razlikuje od linije UNPROFORA u Sarajevu. Sastanak se završava u prijateljskoj atmosferi.
Kada komandant lokalne policije Srebrenice, Hakija Meholjiæ, od B-jedinice Dutchbata stacionirane u Srebrenici pismenim putem traži povrat oružja namjenjenog policijskoj stanici, Karremans mu odgovara 6 juna da æe to izazvati eskalaciju trenutne situacije i da æe 28 divizija dobiti nazad oružje tek kada enklava bude pod teškom vatrom.
2.10 Napad kroz tunel
Nekoliko sedmica kasnije postaje jasno da je spremnost Dutchbat-a da zajednièki odbrani enklavu vrlo mala. U noæi 23. I 24. Juna ’95 Srpska jedinica upada u enklavu kroz tunel rudnika olova i cinka. Tunel je dužine 2km, poèinje na Srpskoj teritoriji i izlazi na vidikovcu nekih 150m od fudbalskog igrališta u Srebrenici. U 02:00 u noæi nastaje serija eksplozija koja osvjetljava cijeli grad. Nakon 20min. mir se ponovo vraæa. U 2:45 kreæu dva UNMOs zajedno sa prevodiocem da ispitaju situaciju. Na putu susreæu trojicu naoružanih ljudi iz lokalne odbrane koji idu u pravcu vidikovca. Voda obližnjeg potoka je crveno smeða. To upuæuje na sumnju da je ruda iz tunela dospjela u vodu. Pred tunelom su postavljene mine od strane VBS. UNMO dolazi do zakljuèka da je jedna srpska grupa za sabotaže upala u grad kroz tunel, prešla preko potoka i sa brežuljka preko puta bolnice zapoèela pucnjavu sa topovima i mitraljezima po obližnjim zgradama. Jedan Musliman je ubijen i dvojica su ranjena. Tek u 8:30 pojavljuje se Dutchbat sa grupom za uklanjanje mina. Kasnije toga dana, 24.Juna ’95 razgovaraju Beæiroviæ i Karremans sa UNMO o proteklim dogaðajima. UNMO pravi izvještaj i pitaju Karremans-a zašto su tek nakon 6,5 sati došli na lice mjesta. Beæiroviæ takoðe kritikuje i traži objašnjenje. Zašto nije uzvraæena vatra kada je pucano na Dutchbat-ov štab u vezionici u Srebrenici. Karremans izjavljuje da je dao nareðenje svojim jedinicama u Srebrenici i Potoèarima da ne napuštaju štab dok se ne razdani. On izjavljuje da nije bio siguran ko je zapoèeo vatru; to su mogle biti i Muslimanske jedinice koje su pucale jedna na drugu. Komandant Dutchbat-a nije mogao vjerovati da su Srbi imali hrabrosti uæi tako duboko u enklavu.
2.11.Upadi u teritoriju.
Èinjenica je da nisu samo pripadnici VBS ulazili u Muslimansku teritoriju, nego su to radili i pripadnici Muslimanske (Bosanske) vojske.Ovome svjedoèe incidenti koji su se dogodili u junu. To se odnosi na (krvave) pohode u kraðu koje su Muslimani vidjeli kao neophodnost, zbog nemoguæeg stanja u enklavi i nespremnosti UNPROFOR-a da obezbjedi hranu i zaštitu. Tako protestira general Mladiæ u pismu 24 juna 1995, upuæenog komandantu UNPROFOR-a Smithu, zbog pasivnog držanja Dutchbat-a za vrijeme pohoda “Muslimanskih turista” iz Srebrenice u sela Ludneri, Ravno, Buljino i Zeleni Jadar gdje su napali i ubili 6 Srba. U svom odgovoru, 25 juna, potvrðuje general Nikolai da su se incidenti zaista dogodili na pomenutim mjestima . Krajem juna, 28-a divizija dobiva poruku od generala Hadzihasanoviæa, sa specijalnim obavještenjem za Muslimansku (Bosansku) vojsku u sigurnosnim zonama, da se napadi izvršavaju izvan enklave sa ciljem da se VBS prisili da povuèe svoje trupe izvan sigu
|
|
|
Kolumna
