|
|
| Ko su zločinci sa fotografije? |
Ko su zločinci sa fotografije
Beograd - Nakon što se Boris Tadić fotografisao sa knjigom Slavenke Drakulić na čijim se koricama vidi prizor ubijanja civila u Bijeljini, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić zatražila je u pismu upućenom predsedniku Republike Srbije da pomogne u identifikovanju počinilaca ovog zločina:
“Gospodine predsedniče,
Videli smo da je Vašu pažnju na Sajmu knjiga privuklo delo Oni ne bi ni mrava zgazili Slavenke Drakulić, koje se pre svega bavi transformacijom običnih ljudi u zločince. Pretpostavljamo da znate da se na naslovnoj strani knjige koju ste držali u rukama nalazi fotografija Rona Haviva, snimljena u Bijeljini 1992. godine. Verovatno ste već otkrili da je borac koji sa cigaretom u rukama šutira leševe na ulici, pripadnik paravojne formacije ‘Tigrovi‘ Željka Ražnatovića Arkana koja je učestvovala u napadu na ovaj grad. Ukoliko ste imali prilike da posetite Havivovu izložbu ‘Krv i med‘ koja je gostovala u Beogradu, sigurno ste primetili da je žena koja leži u lokvi krvi ispred vojničke čizme, na prethodnoj fotografiji bila živa i pokušavala da pomogne svom smrtno ranjenom mužu. Ona je ubijena odmah nakon supruga, ispred kapije kuće. Fotografije Rona Haviva samo su jedan od dokaza o masovnom zločinu koje su srpske snage počinile nad Bošnjacima u Bijeljini.
Gospodine predsedniče, bez obzira što se na fotografiji jasno vide oni koji stoje pored ubijenih civila, nijedan od pripadnika ‘Tigrova‘, čiji je komandant optužen pred Haškim tribunalom za zločine protiv čovečnosti, nije u Srbiji izveden pred lice pravde. Ako nadležni organi u većini drugih slučajeva tvrde da ne znaju ko je počinio zločine, tamo gde postoje fotografije ili filmovi, lako je utvrditi identitet egzekutora. Ukoliko oni koji su počinili zločine u Bijeljini u ime navodne odbrane srpstva više nisu živi, o tome bi trebalo obavestiti javnost. Tada bi porodice žrtava barem delimično mogle da budu mirnije, znajući da zločinci ne žive spokojno, što bi mogli da zaključe na osnovu odnosa sudskih organa Srbije prema zločinima u Bijeljini.
Gospodine predsedniče, budući da ste se i sami, zahvaljući fotografiji na koricama knjige koju ste držali u rukama, uverili da oni za koje postoji osnovana sumnja da su počinili zločin imaju lica, molimo Vas da učinite sve što je u vašoj moći da se otkriju njihova imena, što je prvi korak ka hapšenju i suđenju počiniocima ovih zlodela. Svesni smo da predsednička funkcija nema direktnog uticaja na organe izvršne vlasti, ali bi Vaša reč sigurno pomogla da pravda za zločine u Bijeljini bude zadovoljena.
To bi ujedno bila potvrda da Vaša fotografija sa knjigom Oni ne bi ni mrava zgazili, nije samo jedan od dokumenata sa poslednjeg Sajma knjiga”, kaže se u pismu koje je Nataša Kandić uputila predsedniku Republike Srbije Borisu Tadiću 9. novembra 2005. godine.
http://www.hlc.org.yu/srpski/Suocavanje_sa_prosloscu/Saopstenja/index.php?file=1280.html
|
|
|