|
|
| Ispovjest bivšeg logoraša – Logor u Bratuncu |
Ispovjest bivšeg logoraša – Logor u Bratuncu
Početkom agresije na našu domovinu 1992 godine u Bratuncu je formoran logor smrti za Bošnjake u sali osnovne škole Vuk Karadžić i hangaru Srednjoškolskog centra u Bratuncu.Kroz ovaj logor prošlo je blizu 1000 Bošnjaka Bratunca različite starosne dobi.
Licno sam poznavao jednog djecaka od 13 godina a bilo je i veoma starih osoba.Bio je to uistinu logor smrti!Naime pocetkom maja mjeseca zapocelo je etnicko ciscenje Bosnjaka Bratunca od strane domacih cetnika,arkanovaca,belih orlova i drugih paravojnih formacija a sve to pomognuto tadasnjom jna. Moje mjesto je spaljeno 9.maja kada je ubijeno preko 10 stanovnika mog naselja a zene i djeca su deportovani. Nas oko 20 smo se sklonili daleko od sela u obliznju sumu.Nakon nekoliko dana ili tacnije 2 dana i mi smo pohvatani i prIvedeni u logor u osnovnu skolu Vuk Karadjic u Bratuncu tacnije u fiskulturnu salu.U samom dvoristu skole moglo se vidjeti nekoliko iskomadanih tijela i velike lokve krvi.Nedaleko su bila dva kontejnera za smece u kojima je nesto gorelo cudna mirisa. Kasnije se ispostavilo da su tu spaljivali ubijene po vlastitom nahodjenju krvnika. Sam ulazak u salu bio je stravican sa mnogo krvi po zidovima i plocnicima a bili su vidljivi i dijelovi ljudskih tijela.U salu se ulazilo po 10 u grupama sto je omogucavalo zlikovcima da svakog logorasa podobro premlate.Sam sam bio svjedok nekoliko ubistava iz neposredne blizine pocinjenih od strane zlocinacke trojke pod nazivom Vukovarci.
Bila su to mucenja koja jos nisam vidjeo nigdje cak ni na filmu a puno sam ih gledao sa mnogo gnusnusnih mucenja.
Bila su to mucenja koja zdrav razum nije mogao ni zamisliti.U jednom trenutku u sali je bilo i preko 800 zarobljenika a stalno su dovodili nove a neke po dobro utvrdjenom spisku su ubijali.Logorasi su muceni drvenim policama za poljoprivredni alat a tuceni su i metalnim cijevima, sto je nanosilo drasticne povrede. Nekoliko prizora nosim sa sobom i gotovo svakog dana ih se sjetim a posebno kada prolazim kraj skole Vuk Karadzic a danas Branko Radicevic a to cinim gotovo svaki dan, jer zivim u Bratuncu. Posebno su teska sjecanja na prizor uboda nozem najmanje desetak puta u ledja jednog logorasa.Drugi prizor koji mi najcesce dolazi u sjecanje je pucanj u glavu jednom logorasu koji je lezao nepomicno u krugu igralista sto je bio stravican prizor koji je nemoguce zaboravit. Sve ovo su samo neki prizori koji se mogu pomenut u ovom malom prikazu tog logora.
U susjednom hangaru Srednjoskolskog centra gdje se nekad izvodila prakticna nastava takodje su logorasi tesko muceni jer su to potvrdjivali teski jauci u svako doba dana i noci. U ovom logoru ubijeno je nekoliko stotina Bosnjaka Bratunca a nas je oko 400 prebaceno na Pale pa u Visoko gdje smo razmjenjeni.
Do danas mnogi ubijeni nisu pronadjeni a oni koji su ih privodili u logor i mucili danas se slobodno i dalje secu i u oci bez imalo stida gledaju svoje zrtve.
Zalosno je da do danas niko od organizatora i pocinilaca ovog zlocina nije odgovarao za zlocin i etnicko ciscenje u Bratuncu, tokom kojeg je u roku od desetak dana ubijeno blizu 1000 bosnjaka bratunca.
Nastaviće se...
(Ime i prezime poznati Genocid.org team-u i po zahtjevu autora neće se objavljivati)
|
|
|
Kolumna
